Digni veo
Digni veo sa sebe, koji te ne štiti, već zaklanja, sve što si ti i šta nisi. Digni veo ćutanja, stida, usamljenosti, nesigurnosti, neprihvatanja, nerazumevanja, nepoverenja u sebe, u svoj sud, u svoju žensku mudrost.
Žensko prijateljstvo – povezanost i poverenje, pripadanje. Ženska solidarnost - pomaganje, a ne takmičenje. Razumevanje - a ne osuđivanje i kriticizam. Podizanje – a ne saplitanje. Divljenje – a ne zavist. Motivacija i isnpiracija, a ne upoređivanje i dokazivanje.
Dešava se da nas um često zavara i da nismo uopšte svesni koliko smo pod stresom, pritiskom ili da nas nešto muči, sve dok se ne manifestuje kroz telo u vidu neke tegobe. Telo je uvek svesno i kroz šta god prolazili, ono reaguje, oseća i daje nam signale da mu je potrebna pažnja, odmor, nega, ozdravljenje.
Postavlja se pitanje da li su muškarci postali veće žene od samih žena? I da li je tuga za Delonom i nostalgija pretežno ženskog sveta za takvim muškim primercima zbog činjenice da ih je sve manje i da zasita izumiru?
Humor oslobađa telo napetosti, to je zov duše za drugačijim pogledom na svet. Kada koristimo humor u teškim situacijama, oslobađamo pritisak u telu i umu što je od ključne važnosti za naše psihofizičko zdravlje. Humor podiže ne samo naše telo i um, već nam podiže i vibraciju. Smeh je lekovit kako god pogledaš na njega.
Mnogi tvrde da se romantika potpuno izgubila u današnje vreme. Međutim, najviše romantičnih izjava sam pročitala upravo sa grafita
Kultura nas ne ohrabruje da plačemo. Naprotiv, tokom odrastanja usvajamo da su suze odraz slabosti posebno za dečake. 'Plače kao devojčica' , 'šta cmizdriš, budi muško', 'koji si ti pekmez', 'nemoj da plačeš, videće te neko', čitaj bruka i sramota itd.
Čoveku današnjice je tesno. I u svojoj koži i okruženju. Namrgođen je i siv. Deprimira ga sve to. Mučna i komplikovana mu je svakodnevnica. Nije se navikao. Samo povremeno ubedi sebe da jeste.
Povrh svega knjiga na grudima mi greje i dušu, osećam toplotu njenu. Tako položena na srčanu čakru, srce mi je puno i smireno. Obmotana sam ljubavlju. Grle me i ljube sve te moje knjige, greju i teše.
Isprva ožiljci su bili vidljivi, dugo nam je trebalo da naučimo da živimo s njima. Osećala se praznina koju niko nije mogao da popuni. Vremenom naučili smo da živimo s tom prazninom i ožiljci su spolja počeli da blede.