I tako je on krenuo i otisnuo se za njom.
Za njenim korakom, za njenim mirisom.
Za njenim osmehom, za njenim pogledom.
Za tim pogledom, nekad nežnim i punim topline, nekad odsutnim, nekad strogim.
Za njenim glasom, koji ga opija čim progovori a tek kad zapeva!
Za njenim kukovima koji ga opčine čim zaigra.
Za njenim prstima, za njenim usnama, za njenim grudima.
Za njenim ispisanim rečima koje mu se snažno urežu u biće.
Za njenim suzama, za njenim uzdasima, za njenom mirišljavom kosom.
Za njenom snažnom očaravajućom energijom koja ga prožima celog.
Za njenim magičnim prisustvom bez kojeg više nema sna.
Za njenom dušom od koje mu nema odvajanja.
Jer, shvatio je izgubi li korak s njom nema mu povratka.
I ne, nije to teatralnost niti patetika, to je jednostavno tako,
razumeo je na dubljem nivou.
Suđena mu je, ili sa njom ili nikako.
Skrene li sa tog puta ispariće, znao je to, kao da ga nikad nije bilo.
I zato drži korak s njom na tom zajedničkom putu u nepoznato.
Taj put nije za svakoga, zahteva hrabrost, traži celog tebe.
I taj put se ne otkriva onima koji samo stoje i čekaju,
već onima koji se odvaže da krenu sa verom koja odjekuje u grudima.
I stopiće se jednog dana, u jedan put zauvek.
Image: Unsplash – Waldermar Brandt
